Ovu smo knjigu objavili u sklopu članka „BUDI Suvereno biće i djeluj u skladu s tim“, objavljenog 12. lipnja 2019:

Kako bismo vam pomogli da bolje razumijete što znači zatražiti povrat suverenosti, biti suvereno biće i djelovati u skladu s tim, želimo podijeliti knjigu posebno napisanu za ovu priliku.

Naziv ove knjige je „TO BITI – Ključevi života: U potrazi za SEBSTVOM, MI i GDJE“

Ovu je knjigu napisao Ukeron mentor iz SURFACOM – POVRŠINSKE KOMANDE, kako bi mu pomogao razumjeti svoju ulogu i tko je on. Sada se vodi kako bi to podijelio sa svima koji su odlučili uskočiti i zatražiti povrat vlastitog suvereniteta.

Surfacom

Ova je knjiga već prevedena na engleski, njemački i portugalski, a prevedene verzije možete preuzeti na vezama dodanim na kraju ovog članka. Javite nam ako ste već našli ovaj materijal preveden na vaš jezik ili ako želite pomoći u prijevodu ovog materijala.

Sadržaj ove knjige ćemo objaviti u 6 dijelova. Uživajte!

Za moju djecu.

Paradise IT

• 1. Predgovor
• 2. U potrazi za sobom
• 3. Sebstvo kao kompozicija

1. Predgovor

Izneseni uvidi nisu percepcija u znanstvenom smislu. Stoga je donesena odluka da se reference ne uključuju. Rezultat osobnih opažanja i uvida pomogao je razjasniti prikazanu sliku. Mnogo je podataka dostupno i prikupljeno s interneta, a prošireno je osobnim iskustvima. Ovo je pokušaj povezivanja svih ovih podataka sa slikom.

Uz to, ne postoji zahtjev za cjelovitošću jer se čini da je život vrlo fluidna i promjenjiva stvar.

Putovanje do ovih otkrića sadrži promatranja vanjskog svijeta, ali to je i istraživanje unutarnjeg svijeta. To je potraga za odgovorima na čarobno iskustvo dosadašnjeg života.

“Volim čovječanstvo.”

“Volim svako dijete – brinem za to.”

“Uvjeren sam da je čovječanstvo sposobno pristupiti kraljevskoj liniji koju sam doživio tijekom kontakta.”

~ Paradise IT

2. U potrazi za sobom

Sigurno nema nikoga tko nije povremeno u potrazi za sobom. Nije to kratki pogled u fotografiju, ni snimka, ni tijelo koje se misli u svakodnevnom životu. Nije to jedna ili druga uloga koja se igra u raznim životnim situacijama. Uloga kćeri, majke, načelnika, liječnika, suca, učitelja ili učenika. Te se uloge usvajaju zajedno s najboljim praksama u regiji, zemlji ili kontinentu, a te prihvaćene ideje, iskustva i rješenja ugrađuju se u kulturu. Stoga su uloge koje mogu funkcionirati drugačije u skladu s regijom. Međutim, to su samo aspekti sebe koji se proširuju obiteljskom mrežom i mnogim drugim značajkama poput spola, dobi ili socijalnog statusa. I tijekom života, okolnosti i sebstvo se dodatno mijenjaju. To je dinamika vanjskih okolnosti, a također je dinamika unutarnjih okolnosti što samopoimanje čini vrlo kompliciranim.

Ali čini se da je tako blizu. Svi su nekako usred nje, ali to je opet tako daleko i nedodirljivo. To je putovanje koje se poduzima vrlo individualno. Putovanje koje čini život sebe.

I postoji osjećaj da je samootkrivanje svrha života, dašak identificirane svrhe postojanja.

Jer u toj percepciji kako mora postojati sebstvo / jastvo, čak i ako se čini nevjerojatno složenim, sadrži magiju koja je pokretačka snaga života.

To je nešto gdje ništa ne može biti. Ništa osim praznog prostora, ili čak ni to.

Bilo bi razumnije da jednostavno ne bude ništa. To bi čak imalo puno više smisla nego da se bavimo pitanjem postoji li početak ili kraj i što je bilo prije početka? A tko ili što je uzrokovalo početak?

Ali postoji nešto. Čitati ovo više je nego ništa. Tamo je i opažano je nečim, očima ili ušima upravo u sebe. Upravo sada.

Ova percepcija opovrgava da jednostavno nema ničega. I ta činjenica pokreće pitanje početka, razloga i uloge sebe u tome svemu.

I očito, ja, sebstvo, može percipirati. Dakle, postoji percipirajuće sebstvo koje prebiva u nama, što nas čini, a opet je toliko nedodirljivo da ga ni stariji nisu u stanju objasniti svim svojim životnim iskustvima.

Stoga, postoje pristupi za objašnjenja. Religija i znanost su dva primjera. Oko nje su formirane društvene strukture, politika, države, nadgradnje, sve u potrazi za percepcijskim sebstvom / jastvom te razlogom postojanja.

Ovisno o kulturi, pristupi su višestruki i još uvijek nijedan pristup ne može pružiti opipljiv dokaz.

U percepciji postojanja, religija zaključuje čin stvaranja. I u potrazi za komponentama postojanja, znanost je na putu da uhvati nešto opipljivo s različitim disciplinama. Ali čak i najskuplji eksperimenti pružaju, u najvećoj mjeri, dokaz teorija.

Bez obzira na ponudu odgovora, ako ih potvrde uvjerenja, potvrdi spasitelj ili izraze znanstvene teorije, na određenoj dubini ponovno ideji nema traga i na koncu, svi koncepti ponovno nailaze na slijepu ulicu – bez obzira koliko točni i koliko racionalni ti koncepti mogli biti.

Tada je pitanje granice sebstva. Do kuda stiže? Je li tijelo ono što označava granicu? Širi li se s tijelom počevši od topljenja sperme s jajašcem? A kad se tjelesne stanice obnove, prevede li se ja svaki put u sadašnji oblik? Je li mozak dovoljan da formira potpuno percipirajuće ja (sebstvo), ili ja (sebstvo) koristi mozak i tijelo za navigaciju u vremenu i prostoru?

Kada tijelo u potpunosti iznese ovo ja (sebstvo) i što je onda tijelo onoga što je stvorilo percepcijsko postojanje?

I budući da se stvarnost jedne razlikuje od druge stvarnosti, što je stvarnost uzroka, izvora postojanja? I kako i zašto je sebstvo / jastvo protkano njime?

3. Sebstvo kao kompozicija

Pitanje sebe/sebstva, onog koji opaža otvara polje pretpostavki koje rezultiraju slikom postojanja. To je ideja veza koje uvijek moraju biti procjenjenjene od strane pojedinca – sebstva.. Čini se čak da bi odgovornost svakog ponaosob bila procijeniti sadržaj ovdje predstavljenih ideja, pojedinačno, kao i sve ostale koncepte. Zašto bi inače postojala ta neiscrpna raznolikost sebe, u stalnom širenju?

Trenutno se širenje u osobne sustave uvjerenja definira kao ograničenje, koje ovu planetu Terra-u proglašava igrališnim poljem. Ali mnogi ljudi već proširuju ovu granicu na oblike života izvan ovog područja. Zapadne religije proširuju je barem na Stvoritelja, a u drugim religijskim konceptima čak i na njih nekoliko. Mitovi i basne izvještavaju o drugim likovima, a u moderno doba mnogi ljudi sve više izvještavaju o kontaktima s ljudima i drugim oblicima života koji nisu nastali na Terra-i. Ali svima im je zajedničko da su barem ja / sebstvo.

Ja – se sastoji od ljudskog tijela koje je vezano za vrijeme i prostor. Ovo tijelo je instrument sastavljen od bioloških, emocionalnih i mentalnih sposobnosti. To je vozilo svijesti koje je i samo opremljeno inteligencijom za održavanje svojih funkcija.

Uz to, ja sadrži svjesni entitet koji oživljava ljudsko tijelo. Veza između ljudskog tijela i svijesti uspostavlja se u vrijeme prije ili barem tijekom rođenja. Od dana uspostavljanja ove veze svijest se pažljivo uvjetuje da se kontinuirano prilagođava ljudskom tijelu i kreće unutar trodimenzionalnog, pet-osjetilnog tijela u vremenu i prostoru.

Svijest, što znači samo-opažanje sebe, koje se na drugim mjestima naziva i Duša, bezvremena je i bezoblična, bezprostorna, ali se i dalje kreće i unutar vremenskih i unutar prostornih svemira. Rođena je u izvoru kozmičke inteligencije izvan vremena i prostora i teče kao sjajna čestica u razvoj razdvajanja individualne svijesti, uvijek u čuvanju kozmičke inteligencije. To je najviši oblik svijesti, koji se može vezati za oblike, promatrati iskustva i koji može sintetizirati uvide. Njegova je svrha individualizacija, inače bi se čitav kozmos i mnoga njegova polja frekvencija mogli vidjeti samo iz perspektive Stvoritelja i kroz leću kozmičke inteligencije. Dakle, po definiciji se podvrgava jednodimenzionalnoj perspektivi i stoga nepotpunom istraživanju. Stvoritelj je odredio postojanje tih perspektiva prije stvaranja kozmosa i bacio se u oblik svjetlećih čestica, te ih je postavio da iskusi razdvajanje.

Prve kreacije bila su svjetlosna svjetleća fizička tijela bez strukture i njihova gustoća bila je taman dovoljna da se doživi odvojenost i da ne bude pod utjecajem dominantne svijesti Stvoritelja. Ta su svjetleća tijela bila autonomna od Stvoritelja i još uvijek bezoblična u smislu vibracijskih polja vremena i prostora. Brzo su naselili unutarnje sfere svemira cjelovitosti. U laganom svjetlećem tijelu ove su čestice doista odvojene od Stvoritelja, ali nisu odvojene od druge svijesti i stoga još nisu individualizirane. Individualizacija se događa prije nego što se ta tijela spoje s genetskim tijelom.

U svojoj postojećoj manifestaciji ta tijela nisu bila u mogućnosti istražiti područja na kojima su vibracije usporene i usporavaju vrijeme. Prepoznali su ovu činjenicu kao zadatak i započeli razvoj genetskih tijela koja su sposobna istražiti ta udaljena područja kozmosa i iz njih učiti. Stvoritelj je doista mogao opaziti ta udaljena područja, ali nije bilo moguće istražiti ta područja iz individualne perspektive. Svjetlosna tijela zamišljala su i također razvijala ljudsko tijelo u svim njegovim varijacijama kako se javlja u cijelom kozmosu.

Te svijetleće čestice u svom bezobličnom postojanju, svijest o sebi, mogu se izraziti kroz vozilo ljudskog tijela i postati podložne percepciji stvarnosti trajnih promjena. Ljudsko tijelo sadrži DNK za programiranje ljudskog oblika i omogućavanje stapanja sa sviješću. Genetikom se, dakle, svijest može vezati za tijelo i učvrstiti se spajanjem s ljudskim tijelom matrice životnih obilježja unutar DNA koja vode u unaprijed određena životna iskustva i sudbonosne životne faze u svrhu stjecanja iskustva. Ovo spajanje nije ni silno ni zastrašujuće. To je jednostavno konstrukcija da se iskusi neovisnost.

Sastav sebe usporediv je s klavirskim koncertom. Klavir je tijelo, svirač svijest, a glazba život koji opaža. Prije koncerta svijest kalibrira žice, određuje broj tipki, postavlja visinu sjedala i određuje mjesto i na kraju skladbu koja će se svirati. A ovisno o razini vještina i želji za iskustvom sjedala može biti previsoka, ili nedostaju neke crne tipke ili neke žice nisu usklađene, ovisno o želji za iskustvom.

Čak i ako stvaranje ljudskog tijela zvuči poput bajke, da DNK može pružiti sposobnost stapanja sa sviješću, pored svoje izuzetne moći formiranja fizičkog tijela, otvara barem neka pitanja o konceptu glomaznog evolucijskog razvoja. Sugerira sudjelovanje konstruktivne i inteligentne snage koja nadilazi trenutne tehničke mogućnosti Terra.

Budući da je vjerojatnije da će geni zadržati dobro uspostavljenu strukturu, stabilnu kroz naporan put evolucije i potpunu i vrlo složenu sposobnost vezanja sa sviješću, bio bi izvanredan stupanj podudarnosti mutacija, bilo koji alternativni koncept i zaključci ne bi trebali biti potpuno zanemaren. Znanstvenici su evoluciju čovjeka shvatili na skali koja se može vidjeti kao cjepač drva u gustoj šumi vremena i prostora. Evolucija ljudi u ovoj šumi je visoko komprimirani proces bezbrojnih prilagodbi i proširenja koji su skladno razvili genetski um vrste u skladu sa Stvoriteljem. Čak i kad se čini kao da se radi o nasumično mutiranoj kolekciji pogrešnih koraka i preživljavanju najsposobnijih, genetski um rase starijih osoba, koji je uključen u razvoj mladih vrsta na Terra, točno na tome djeluje dugo razdoblje koje premašuje svu maštu. Put u budućnost ove vrste odvija se prema nacrtu koji je duboko utkan u genetski um. Kad se shvati razina države, vrsta se probudi u nove horizonte i jednom kada stigne razvija svoju pravu prirodu i svoju individualnu svrhu.

Od vrste koja se sada vraća na sebe. Početnim zauzimanjem tijela svijest je izravno ograničena u fizičkom, emocionalnom i mentalnom spektru percepcije, a time i u svom izražavanju.

Da ostanem na primjeru klavira. Koncert će se razviti kako bi se proširio doživljaj datog klavira sa svim postojećim svojstvima i manama.

Svaka svijest je u trenutku stapanja u jedinstvenoj fazi svog iskustva. Teži cjelovitosti i jedinstvu sa svime što se može postići samo kada je svijest izvan vremena i vlastito postojanje opaža u bezvremenosti.

Dakle, svijest je kao komponenta sebe, pokretača, koji traži dublje razumijevanje postojanja.

Na ovoj je slici svijest inteligencija sa sposobnošću samo-percepcije. A inteligencija je obrada informacija kroz razumijevanje. U kontekstu ograničenog ja, inteligencija je obrada informacija koje se mogu primiti kroz pet osjetila.

Inteligencija pak obrađuje informacije u stvarnosti sebe, prepoznaje racionalna proturječja i generirane ciljeve iz identificiranih racionalnih problema, ali i fizičkim potrebama i koordinira akcije za postizanje ciljeva tijekom vremena. Ovi ciljevi mogu biti prilično oprečni i tad će činiti dio ljudske drame.

Svijest se ograničava spajanjem s ljudskim tijelom po volji da bi se iskusilo odvajanje od kozmičke svijesti. U ovom stanju odvojenosti, svijest se ograničava na stjecanje novih iskustava i na dublje razumijevanje razloga bića, temeljnog plana i velike vizije postojanja.

Kroz ovaj namjerni proces stapanja s ljudskim tijelom i dobivanjem dubljeg razumijevanja, um se može transformirati u svjesno integriranu komponentu kozmosa. To je moguće jer svijest može prikupljati, pohranjivati i može preusmjeriti svrhu korištenja energija putem sustava vjerovanja korištenjem ljudskog tijela.

Kroz svijest se u ljudskom tijelu generira poriv da pripazimo na božansku vezu i iskusimo povezivanje sa Stvoriteljem jer, unatoč ograničenjima i smanjenju unutar tijela, uočljiva je kozmička veza, iako često vrlo slaba. Kad sebstvo postane svjesno svoje stvaralačke snage da pretvori energiju iz pretpostavki i sugestija kroz postojeće sustave vjerovanja, ono se budi. Kad ta pretvorba energije vodi do načina života koji nježno prati postojanje velike vizije, tada postaje nositelj stvarnosti kozmičke svijesti i arhitekt novog principa postojanja.

U kombinaciji tijela i svijesti, ja istražuje principe evolucije na Terra-i i očekuje da će od spasitelja pronaći znanje o postojanju.

Usklađivanje sebe sa vanjskim okolnostima i željama uistinu osigurava fizičko postojanje i težnju za tjelesnom dobrobiti i integritetom, ali je također izvor ljudske drame, nesporazuma i zabluda. I očekivanje da se spas može ugodno pružiti od nekoga drugog, od spasitelja, doista je ukorijenjeno u drevnom mitu, ali ne dovodi sebe do očekivanog iskustva. Bilo bi to kao da se pored sastojaka stavi i recept u očekivanju da će se takva prestižna hrana sama skuhati.

Cilj svijesti, a time i razlog zaranja kroz fizičku stvarnost u tijelu, jest stvoriti posebno iskustvo. Iskustvo koje nadilazi ono što je duhovni vođa nazvao prosvjetljenjem ili uzašašćem. To je iskustvo transformacije od odvojene svijesti prema svijesti cjelovitosti. Da bi se to postiglo potrebno je aktiviranje izvornih kodova svijesti koji omogućuju takvu transformaciju.

Izvorni kod nije DNA, jer je izvorni kod dio svijesti, on programira tjelesnu matricu DNA u trenutku spajanja kako bi između ostalog prikupio specifična iskustva prije spajanja. A DNA je očitovana interaktivna uputa izvršenja fizičkog tijela i njegovog ograničenog postojanja u vremenu i prostoru. Dakle, ljudsko tijelo samo ne može izvršiti aktivaciju izvornog koda, to je moguće putem svijesti. Samo tamo gdje se nalazi izvorni kod.

Transformacijsko iskustvo prema cjelini ne može se postići izvana usmjerenim životom. Vezivanje za vanjske, za objekte želje ili utjecaja kroz moć i kontrolu koči unutarnje poravnanje sebstva iskušenjima vanjskih. To posebno zato što se odvajanje od vanjskog procjenjuje s energetskim doprinosom koji se dobiva. Stvara se dojam da nešto gubimo i da se odričemo onoga što je nekada bila voljena potreba i želja i gdje se ulagalo energije. To dovodi do veze, čije bi razdvajanje bio veliki napor. Neutralno je dobivanje i razdvajanje željenih stvari također važno iskustvo koje vodi prema cjelovitosti.

Uz to, gotovo svaka društvena struktura na Terra promiče orijentaciju prema vanjskom. Za bolji status, bolji automobil, veća primanja i viši rang. Postoji mehanika preživljavanja strukture koja ovisi o orijentaciji sebstva prema vanjskim. Time je pogled iz oka na svijet zavodljiv i lagan te potiče strukturu. Pogled na unutarnju čini se bezobličnim do nepostojećeg. Barem na prvi pogled. A naučiti percipirati unutarnje nije podržano strukturom.

Također, život zajedno sa sustavom vjerovanja koji se sastoji isključivo od pretpostavki i prijedloga evolucije i oslobađanja kroz spasitelja, ne može stvoriti ovo specifično iskustvo, ali je također važan doprinos iskustvu cjelovitosti.

Prilično je lako prepoznati svijest o sebi. Da pogledam svoju ruku, pomičući pogled prema gore prema ruci, do ramena, zatim mentalno uz vrat do glave i postavljajući sebi pitanje, zašto to radim? Zašto želim prepoznati sebe? Ta pitanja već dosežu do unutrašnjosti sebstva. A ako vanjsko više ne smeta svijesti – na primjer, zatvorenih očiju – kad se igra mašta, maštarija i osobne afekcije, je li to unutarnji doprinos svijesti koncertu života sebstva. Tamo je nutarnje iskustvo i samo se tamo transformirajuće iskustvo cjelovitosti može opaziti u bezvremenosti. Tako je izravan i trajno dostupan jer je dio sebe.

Signali ovih likova dospijevaju u um tijela očima ili ušima i obrađuju se na temelju lokalnog konteksta znanja jezika. Obogaćuju se dojmovima da bi upravo ovo ovdje sada u sada razumjeli. Ova obogaćena kompozicija je dekodirani smisao ove rečenice koja se sintetizira i bit će prenesena na najčešće mjesto gdje se svijest nalazi u ovom određenom trenutku. Ovo je veza s bezvremenskom besmrtnom sviješću o sebi.

Da biste imali bolji osjećaj o sebi, korisno je promatrati – ja – sebe. Prije spajanja, svijest je razjasnila okolnosti onoga što treba doživjeti kroz tijelo. Prije spajanja modulirana je DNK putem izvornog koda i kodirani su talenti i sklonosti u njemu. Uz promatranje kako se postaviti u životnim situacijama, ovo su dobri savjeti čak i kada su stečeni i uvjetovani u ovom životu u okruženju Terra unutar vremena i prostora.

Pronaći dublji smisao postojanja i uzdići se u cjelovitost jest transformirajuće iskustvo kojem svijest teži. I to zato što je svijest doista proizašla iz ove cjeline, iz neiscrpne inteligencije, besmrtne, podjednako, kao i iz istih stvari cjelovitosti poznatih kao izvor svega stvorenog. Jednom rođena iz ovog izvora, svijest nikada ne može umrijeti. Također nije moguće odbiti ili se povući iz te najviše frekvencije koja je srž identiteta svijesti. Duboko u nama ovo znanje je dostupno te naposljetku ostaje samo pitanje razloga za individualizaciju.

~ Tekst s engleskog prevela Ana Burazer Siriščević.

Čim ostali dijelovi budu spremni, dodat ćemo odgovarajuće veze.

• TO BITI – Ključevi života – 1. dio od 6
• TO BITI – Ključevi života – 2. dio od 6
• TO BITI – Ključevi života – 3. dio od 6
• TO BITI – Ključevi života – 4. dio od 6
• TO BITI – Ključevi života – 5. dio od 6
• TO BITI – Ključevi života – 6. dio od 6

~ IT BE – Keys of Life – Part 1 of 6:
http://universalforces.space/2020/04/14/it-be-keys-of-life-part-1-of-6